Ako životinjica odbija uzimati hranu sama od sebe, ne bi se smjelo započeti sa prisilnim hranjenjem dok se nije ustanovio uzrok. Česti razlog su bolovi izazvani oboljenjima probavnog trakta, i veterinar bi trebao kuniću dati odgovarajuće sredstvo protiv bolova. Bolesti često izazivaju gubitak apetita. U mnogim slučajevima prisilno hranjenje nije neophodno, dovoljno je kuniću ponuditi i staviti pod nosić hranu koju inače voli. Prije svega biljke koje izazivaju apetit, kao bosiljak i peršin. Livadne trave (maslačak i ostale ispašne trave) bi trebale, po mogućnosti, uvijjek biti dostupne, a tako i razne vrste povrća i sijena. U slučajevima bolesti su poslastice i dalje omiljene, listići osušenog graška, sjemenke suncokreta i bundeve, te ostale poslastice koje su bogate proteinima i masnoćama, te ih se smije u većim količinama nego inače ponuditi kuniću.

Kada hranite kunića na silu, cilj Vam je da stimulirate njegova crijeva da rade, a to radite pomoću hrane bogate celulozom. Razne kašice za bebe se ne preporučuju jer imaju niski sadržaj vlakana (celuloze). Hrana siromašna sa vlaknima se sporo kreće kroz njihova crijeva, tamo fermentira stvarajući veliku količinu plinova što sve može dovesti do stanja poznatijeg kao nadutost, plinova. Malo voćne kašice se slobodno doda u osnovnu kašu od peleta, ali isključivo radi popravljanja ukusa.

Kada se mora kunića prisilno hraniti?

Kada kunić prestane jesti, i čak odbija svoju omiljenu hranu, onda je to znak da je bolestan. Kunići ne smiju imati pauzu u jelu jer to dovodi do otkazivanja rada crijeva. Kad kunić ne želi jesti sam, treba ga prisilno hraniti.

U akutnim slučajevima bolesti može se desiti da kunić prestane jesti i nikako ga se ne može nagovoriti na hranu, ili unosi samo male i nedovoljne količine iste. Prije svega, nakon operacije, često je potrebno životinjicu opet na hranu motivirati i za kratko vrijeme hraniti sa kašicama. Pričekajte sa time prvo da se kunić potpuno probudi i razbudi od narkoze i počne pokazivati interes za okolinu. Također je prisilno hranjenje neophodno kada kunić pati od intezivnih infekcija ili apscesa vilice, pa je ili preslab da bi sam jeo, ili ima prejake bolove.
Važno: kod akutnog začepa se počinje sa hranjenjem tek kad se začep riješio te životinjica može opet kakati - inače prisilno hranjenje može dovesti do preopterećenja želuca. U tom slučaju se smije davati samo čaj!

Kada kunić ne želi samostalno jesti, onda je potrebno životinju prisilno nahraniti. Ako još sam jede, treba ga prisilno hraniti samo onda ako naglo gubi na težini. Ukoliko kunića koji još sam pokušava jesti prisilno nahranite, to bi moglo dovesti do potpunog odbijanja hrane.

Nuđenje kašice iz zdjelice, kako bi je kunić sam uzeo, može pomoći da oslabljena životinjica bez stresa ostane pri snazi i svoju hranu lakše uzima. Dakle, ako životinjica rado jede kašicu, onda je naravno nije potrebno prisilno hraniti špricom. Neki pak rado papaju kašicu, ali samo ako im se ponudi na špricu ;)

Zašto se mora kunića dodatno hraniti?

Probava kunića funkcionira drugačije od naše. Hrana se nedovoljno transportira kroz crijevo jer crijevo kunića skoro pa i nema muskulaturu koja bi hranu gurala kroz probavni trakt. Samo konstantno dodavanje hrane garantira njezin prolaz kroz probavni trakt. Ukoliko kunići pak kroz dulje vrijeme (dovoljno je i samo jedan dan!) ne uzimaju hranu, dolazi do različitih probavnih problema. Hrana zaostala u crijevu se ne transportira dalje i počinje intezivno izgarati, a kao popratna pojava su vrlo bolni i neugodni plinovi u crijevima. Na drugim mjestima crijevo kolabira i stisne se tako da se na tim mjestima stvara začep kao poslijedica, u najgorem slučaju može doći do potpunog zatvaranja crijeva. Iz tog razloga je konstantni unos biljnih vlakana i kod oboljenja neophodan kako bi crijevo ostalo intaktno.

Idući važan aspekt je, naravno, unos hranjivih tvari. Kunići imaju ubrzani metabolizam, te ako ne uzmu hranu u sebe, dolazi vrlo brzo do stanja neuhranjenosti koje se prvo očituje u gubitku na težini. Ne samo nedostatak ugljikohidrata (dakle, brzo dostupne energije) oslabi organizam, već nakon 2-3 dana nedovoljnog unosa hrane dolazi do nedostatka proteina koji vodi razgradnji mišićne mase. Životinjica ne samo da izgladnjuje, već postaje sve slabija i slabija, te se može još jedva držati na nogicama. Nažalost se tako razgrađuje i srčana mišićna masa, a to se pak dešava i kad se kunić uslijed bolesti jednostrano hrani i ne unosi dovoljno proteina i masnoća.

Kad kunići obole, najčešće odmah prestanu jesti. Ponudite im prvo njihovu najmiliju hranu i pokušajte ih na nju nagovoriti. Prisilno hranjenje bi tek od drugog dana bilo neophodno - izuzetak: životinja ne može uzeti hranu, a pokazuje očite znakove gladi!

Gotove kašice

U slučaju bolesti treba svakako izbjegavati radikalnu promjenu u prehrani!

Kada se kod kuće nema baš ništa iz čega bi se mogla napraviti kašica i nahraniti bolesnog kunića, može prah za prihranjivanje biti prva pomoć. Critical Care, Emeraid, Herbi Care i Rodicare su pritom najpoznatije kašice na tržištu. Kupi ih se kod veterinara ili u internet shopovima. Prah se pomiješa sa vodom i hrani se špricom.
Ipak, preporučljivije su kašice koje se naprave po dolje navedenoj recepturi.
U slučaju nužde se preporučuje Herbi Care kao najkvalitetnija gotova kašica.

Kod veterinara ili preko interneta se mogu nabaviti razna sredstva za privremeno pri- ili dohranjivanje bolesnih životinjica, a ovdje ćemo nabrojati samo neke:

Rodicare ima genetski promijenjene sastojke koji su u testovima pokazali promjene u krvnoj slici, jetrenim i bubrežnim probama. Prehranu sa tako promijenjenim sastojcima treba uopće izbjegavati.

Kašice se sastoje od suhog praha koji se mora pomiješati sa vodom. Po okusu su vrlo različite i svaki kunić ne voli njihov okus, stoga je preporučljivo isprobati različite vrste kako bi našli onu koju vaš kunić rado jede. U principu sve kašice sadrže hranjive tvari koje su potrebne bolesnoj životinji da bi povratila snagu. Ako kunići pokažu znakove začepa ili se brane protiv kašice, pokušajte ju razrijediti sa juhicom od povrća ili sijena.

Različiti internet shopovi u međuvremenu nude različite vrste hrane u prahu. Nažalost su to najčešće nestručno sastavljene mješavine i često im nedostaju neophodni hranjivi sastojci. Kašice samo od biljaka nemaju dovoljno ugljikohidrata i masnoća kako bi bolesnu životinju optimalno namirile, udio vlakana je previsok i može negativno utjecati na prolaz kroz crijevo. Druge kašice se pak sastoje od brašna povrća koje opet sadrži previše šećera i previše proteina i vlakana.

Adekvatnu kašicu je ipak puno teže sastaviti nego samo povrće, žitarice ili začinske biljke samljeti i u najboljem slučaju još provjeriti koje začinske biljke mogu kod kojih oboljenja pomoći! Stoga nije pametno takve kašice koristiti kao isključivi izvor hrane, ali ih se može koristiti kao dopunska hrana. Općenito se ne preporučuju kašice koje sadrže puno soje (soja može izazvati plinove i kod prevelikog unosa može imati negativan utjecaj na ravnotežu minerala i proteina).

Ako bolesna životinjica neće jesti kašicu, ona se može nadopuniti. U tu svrhu se koriste peleti od trava, sijena ili začinskih biljaka, bez dodataka, koji se namoče u čaj od kamilice te se pomiješaju sa kašicom. Peleti, sušeno povrće, sijeno i sušene začinske biljke mogu se samljeti u mlincu za kavu ili fino usitniti u blenderu te prirediti u otopini od sijena (čaj od sijena) u rijetku masu. Ako su životinje naviknute na još koju suhu hranu, može im se i ta samljeti u mlincu za kavu ili omekšati u čaju, te dodati mješavini.

Ako kunić želi sam jesti, ali ne može (napr. kod problema sa zubima), onda mu se kašica može ponuditi i sa žličicom.

Kunića se ne bi smjelo pretrpavati kašicom, jer ako nije gladan, neće niti svojevoljno ići jesti. Trebalo bi kontrolirati težinu, kako se ona kreće. U svakom slučaju bi težina trebala ostajati ista. Kunić bi trebao uvijek imati na dohvat svježu vodu i svježe sijeno. Neki počnu vrlo brzo sami po sebi opet jesti.

Prihranjivat treba tako dugo, dok kunić ne počne sam dovoljno jesti!

Recepti za pripremu kašice

Sa nekoliko pomoćnih sredstava, može se brzo i jednostavno prirediti zdrava i svježa kašica. Ručni mikser, mlinac ili sjekač, je velika pomoć pri pripremi manjih porcija, tako da se može svaki dan prirediti svježa kašica. Ona može preko dana biti čuvana u hladnjaku, ali se ne smije hraniti hladna, već treba porciju za jedno hranjenje zagrijati u toploj vodi.
Kašice ni u kojem slučaju ne zamrznuti! Zamrzavanjem se promijeni struktura ćelija.

Slijedeći sastojci mogu gotovo kupljenu kašicu obogatiti i okusno je proširiti:

• banana - komadić banane se izgnječi ili pirira i doda u kašicu
• naribana jabuka
• sve vrste piriranog povrća
• baby-kašice: od voća, od mrkvice ili ostale vrste bez mlijeka (!) za bebe nakon 4-og mjeseca (kašice za stariju djecu imaju često komadiće u sebi)

Kad je kašicu teško dobiti kroz špricu, jer je pre gruba, često pomogne kad se u nju umiješa nešto instant pahuljica (zobenih), kako bi kašica postala glatka.

Ukoliko se nema gotovo kupljena kašica, onda se je može pripraviti iz peleta. Peleti se preliju sa ključalom vodom ili ih se samelje u mlincu za kavu, pomiješa sa vodom i iz toga napravi glatka smjesa. Smjesa se ostavi da se ohladi i hrani se sa špricom (bez igle!) direktno u usta. Uvijek se da samo toliko u usta, koliko kunić može sam pojesti. Koliko se mora prihranjivati, ovisi od količine koju kunić još samostalno pojede. Također je potrebno i vodu davati na špricu - po obroku najmanje 2ml vode. Nakon prihranjivanja bi bolestan kunić trebao još ca. 15 minuta biti na Vašem krilu, da mu izmasirate lagano trbušćić. Toplina i masaža potiču crijeva na rad.
Ako kunić više uopće ne jede sam, onda ga se treba svaka 3 sata hraniti, pa i noću. I to toliko, dok kunić više sam neće. Ako se kunić bori protiv hranjenja, mora se primjeniti nježna sila. Kunića se pritom posjedne na krilo, sa guzom okrenutom prema našem trbuhu. Zatim se prednje šapice lagano podignu i gurne se šprica sa kašicom u usta sa strane, cca 2cm duboko, iza kutnjaka.
Ni u kojem slučaju se kunić ne smije stavljati na leđa, jer bi se mogao lako zagrcnuti!
Ubrzo bi pak trebalo prijeći na zdravu kašicu od povrća, trave i sijena.

Jedna pripremljena kašica po vlastitom receptu može ovako izgledati:

• 2 žlice omekšanih ili u prah mljevenih peleta
• 1 kapljica ulja (sezam, maslinovo, suncokretovo ili laneno)
• nešto praha od mrkve, ili fino naribane mrkvice
• 1 kap Sab Simplex®

ili ovako:

• jedna žličica za mjeru Herbi Care
• jedna žličica baby kašice ili zdrobljene banane
• 1 kap Sab Simplex®

ili ovako:

• Čaj od komorača
• povrće
• zobene pahuljice
• trava / sijeno
• začinske biljke (svježe ili sasušene)

ili ovako:

• namočeni ili samljeveni peleti koji ne sadrže žitarice
• juha od sijena (sijeno preliti sa kipućom vodom, i upotrijebiti juhu)
• povrće
• trava
• začinske biljke

Dodatak:

• ascorbinska kiselina u prahu (prah iz apoteke, C-vitamin u prahu)
• grožđani šećer
• 1 kap lanenog ulja

Moj osobni favorit je kašica sa slijedećim sastojcima:

• grublji peleti od sijena (omekša ih se u vodi, a zatim u sjeckaču ili mlincu za kavu sasjecka što sitnije i finije moguće)
• sušene začinske biljke (sa nešto vode dodati u pelete, u mlinac ili sjekač, i dugo ih mljeti dok nisu posve fini - često 5-10 minuta - ne prerano odustati!)
• povrće
• svježe začinske biljke (povrće i biljke sa malo vode samljeti u mlincu u jednoličnu finu masu)
• instant zobene pahuljice
• jako je preporučljiva i fino samljevena (u mlincu za kavu) "Quinoa" koja ne sadrži gluten

Sve sastojke pripremim u većoj količini, tako da mogu sa njima 2-3 dana raditi kašicu. Dulje od toga ih se ne bi trebalo čuvati. Omekšale pelete i sušene začinske biljke čuvam u jednoj dozi u hladnjaku, isto tako i samljeveno povrće i svježe začine. Samljevena Quinoa se slobodno doda u većim količinama. Po hranjenju onda zamiješam sve sastojke za jedan obrok.

Zobene pahuljice spadaju u žitarice i time zapravo nisu hrana za kuniće. Ali, zobene pahuljice su prirodno bez glutena (iako se kroz druge sorte onečiste sa glutenom) i time nisu štetne za crijevo. Zob ima od svih žitarica najviši sadržaj minerala.

Quinoa je veličine sjemenki senfa i često se naziva "pseudo-žitaricom", jer ima sličan hranjivi sastojak kao i žitarice, ali je bez glutena. Quinoa ima visoki udio minerala, te je jako preporučljiva za kašice za prihranjivanje.

Povrće i začini snabdijevaju vitaminima i popravljaju okus kašice, kako bi je oboljeli kunići dobrovoljno uzimali (mrkva, komorač, krastavac, peršin...)

Ako su kunići naviknuti na suhu hranu, onda se i ona može fino samljeti u mlincu za kavu i dodati u kašicu.
Oboljeli kunići imaju višu potrebu za vitaminom C, pa bi trebalo svakodnevno dodati malo askorbinske kiseline u prahu, koliko stane na vrh noža. Grožđani šećer se može dodati u svrhu jačanja.

Sve potrebne sastojke i pribor za kašicu bi trebalo u slučaju nužde, koja se često desi i preko vikenda ili praznika, imati uvijek spremne kod kuće.

Spravljene kašice u vlastitoj izradi su se pokazale kao najboljima. Poneke kupljene sorte gotovih kašica, prođu kroz probavni trakt, i održavaju probavu u pokretu, ali ih kunići izbace neprobavljene, tako da izmet ima istu konzistenciju, boju i miris kao i kašica, a oboljela životinja i dalje gubi na težini. Kod kašica u vlastitoj izradi se to još nije desilo.

Kako kod smanjenog unosa hrane i hranjenja kašicom u vezi sa smanjenim kretanjem životinjice, može brže doći do stvaranja plinova, tako se pokazalo jako korisnim u kašicu umiješati jednu kap Sab Simplex kapi (protiv nadimanja).

Ako vaše životinje nisu navikle na suhu hranu i proizvode od žitarica, onda ne bi smjeli biti korišteni kao kašica, i zobene pahuljice su samo u malim količinama korisne, ako životinjica na njih nije navikla (nikada više od jedne žličice na dan).

Sve kašice se hrane isključivo sobne temperature.

U pauzama između hranjenja kašicom, treba ponuditi i drugu hranu. Sijeno mora uvijek biti dostupno, svježe začinske biljke i trave mogu potaknuti apetit, prije svega komorač, maslačak, peršin, kopar - koje još i bolesne životinjice rado uzimaju. Narezano na tanke rezance ili naribano povrće može također potaknuti apetit! Oslabljene životinje imaju veću potrebu za vitaminom C pa ga možete dodati u kašicu.

Kako se hrani - tehnika

Okay, i kako da to dobijem u kunića?

Odgovor je - bilo kako, najvažnije je da završi u njemu. Kao što već znamo, kunići jedu cijeli dan. Samo jedan jedini dan bez hrane je već previše, 2 su jedva zamisliva, a treći dan bez hrane je za male životinjice već smrtna presuda. Stoga je izuzetno važno zelenu kašicu dobiti u kunića.

U najboljem se slučaju kunić sam odluči jesti kašicu iz zdjelice. Ako nema izgleda za to, onda na scenu nastupa inzulinska šprica bez vrha.

Dobra iskustva imamo sa inzulinskim špricama (1 ml) kojima se odreže tanki dio (zajedno sa iglom, tj. na koji se natakne igla). Ako je odrezano mjesto oštro, treba ga malo spaliti i izgladiti na vatri, iznad svijeće, ili isturpijati turpijicom za nokte. Ne smije pokazivati oštre rubove i mjesta. Njima se može kontrolirano jednom mjerom napuniti usta tako da se kunić ne zagrcne. U pakiranjima gotovih kašica ima i šprica, a ako ne, onda se šprica dobije ili od veterinara ili kupi u apoteci. Pripremite 10 x 1 ml inzulinske šprice, ili 5 x 2 ml šprice. Toliki je, naime, jedan obrok. Za punjenje 1 ili 2ml šprica koristite špricu od 5ml ili 10ml tako da im otvor malo sa vrućom iglom povećate. Onda prvo uzmete kašicu u veću špricu, pa njome punite inzulinske ili one od 2ml. Ako kašica nikako ne ulazi ili teško izlazi, razrijedite je.

Šprica se sa strane ugura kuniću u usta, iza sjekutića, između prednjih i stražnjih zubića. Ponekim se životinjicama okus kašice sviđa, ali moramo imati na umu da se ovdje radi o jednoj nepoznatoj situaciji i kuniću nepoznatoj hrani. Samo u rijetkim slučajevima reagira životinjica sa entuzijazmom. Mnogi kunići su mišljenja da šprica nema što tražiti u njihovim ustima i upotrijebe enormnu energiju kako bi glavu i tijelo okrenuli od nje. U takvim slučajevima je korisno da imate pomoćnika, jednu osobu koja bi kunića držala, dok ga Vi hranite. S vremenom nauči kunić tehniku, te tjera sebe i čovjeka sve manje u očaj. Ima još načina kako kunića fiksirati. Dobra iskustva smo napravili tako da zadnji dio životinjice pritisnemo o prsa, sa lijevom rukom fiksiramo glavicu, a sa desnom špricamo kašicu u usta. Kao korisnom se pokazala i zdjela od kuhinjske vage (bez vage ispod). U nju stavim kunića na kuhinjsku rolu papira, i onda ga jednom rukom lagano fiksiram, dok drugom hranim. Pri hranjenju je životinjicu potrebno držati u maksimalno prirodnom položaju. Ne smije biti okomito i ni u kojem slučaju ne smije ležati na leđima! Treba jako paziti na to da se usta ne prepune sa kašicom. Nakon svakog gutanja treba napraviti kratku pauzu kako bi životinjica mogla disati! Ako se hrani prebrzo, ili se životinjica krivo drži, te se ne pazi na pauze, može kaša završiti u plućima i dovesti do pneumonije - nerijetko i smrti životinjice! 
Također je potrebno i vodu davati na špricu - po obroku najmanje 2ml vode. Nakon prihranjivanja bi bolestan kunić trebao još ca. 15 minuta biti na Vašem krilu, da mu izmasirate lagano trbušćić. Toplina i masaža potiču crijeva na rad.

Kolike količine se moraju hraniti?

Svaka 3 sata je potrebno životinjici dati kašice od ukupno ca 1/20 od ukupne težine. Kod kunića težine 2000g bi to bilo dnevno najmanje 100 g. Idealno bi bilo onda otprilike 7 g (=1 jušna žlica) po obroku. Jedan apsolutni minimum potreban za preživljavanje bi trebala biti polovica te količine. Kašicu je potrebno uvijek iznova pripremiti, samo u izuzetnim slučajevima je čuvanje u hladnjaku dozvoljeno, ali NIKAD hladnu ne hraniti, potrebno ju je onda ugrijati u toploj vodi.

Upozorenje i moguće opasnosti

Moramo nažalost reći da je prisilno hranjenje neprirodan način za kunića, pa se iz toga mogu razviti i neki problemi:

Kao i ljudi, mogu se i kunići zahliknuti. Kada kašica dospije u "krivo grlo", tj. ne u želudac već u pluća ili dušnik, to može za kunića biti opasno po život. Stoga moramo hraniti uvijek jako strpljivo i pažljivo i sa pauzama.

Hranjenje na špricu može imati i negativnu popratnu pojavu: stvaranje plinova u probavi. Izgleda da se hranjenjem na špricu proguta i dosta zraka, više nego kod normalnog jedenja. To se može usporediti sa brzim gutanjem gazirane mineralne vode, samo što kunići ne mogu na komandu podrignuti. Osim toga, može se primjetiti da kupovne kašice, kao Critical Care, što ih se više miješa, to sadrže više zračnih balončića. Stoga bi ih trebalo kratko ostaviti da stoje, kako bi balončići izašli iz nje. U svakom slučaju ne želimo zrak ugurati u kunića.

Kod hranjenja sa kašicom treba redovito kontrolirati i zubiće, jer se oni ne troše. Kod nekih kkunića to može dovesti do problema, a kod nekih nema vidljivih promjena u rastu, jer jedni žvaču kašicu, a drugi je gutaju bez žvakanja. Trebali bi trbuščić imati stalno na oku, da li je neprirodno tvrd.

Izbacivanje pojedenog?

Punimo gore, ali, da li na drugom kraju izlazi nešto van? Svakako kroz takvo šopanje prolazi životinjica kroz promjenu u prehrani i moguće je da će time doći do proljeva ili začepa. Poneke bolesti izazivaju pri kakanju i piškenju bolove, pa životinja zadržava te funkcije. Stoga je jako važno kontrolirati da li životinja izbacuje urin i izmet.

Koliko hraniti?

Nemojte nikako datei previše kašice odjednom - to može dovesti do teškog opterećenja želuca koji ima jedan prosječni kapacitet od 40-60 ml, tj. ovisno o veličini kunića. 40 ml po obroku ne bi smjelo biti prekoračeno. Dajte kašicu po mogućnosti 4-6 puta na dan - u uobičajeno vrijeme hranjenja kunića. Ukoliko kunići dobrovoljno uzimaju kašicu, možete je i češće ponuditi, ali ako se jako otimaju, onda je to povezano sa prevelikim stresom, te može više škoditi nego koristiti, pa je nemojte prečesto davati.
Najbolja metoda bi bila, kunića prije i poslije hranjenja vagati. Razlika u težini je nahranjena količina hrane i vode, jer su grami i mililitri podjednako teški.

Izgubljenu težinu bi trebalo nadoknaditi ovakvim hranjenjem. Dnevna potreba ne bi smjela biti manja od 50ml, ali najčešće je potrebna dupla količina potrebna.

Kako često hraniti?

Kunići jedu u principu svakih 1-2 sata. Naravno da možemo pokušati u tim intervalima životinjicu hraniti, ali je to često nemoguće, a ako i je, onda je strašno stresno za sve - vlasnika i ljubimca.
Bolje bi bilo kunića hraniti svaka 3 sata, jer u to vrijeme razviju glad, ali ni ne izgladne.

Važno

Voda je jako važna tema koja je često zapostavljena. Nažalost su kunići poznati po tome da jako malo piju, a to uopće nije točno! Potreba za vodom naših uhonja nije tako mala, kako to vlasnici često misle. Odrasli kunić, težine 2 kg treba 500 ml vode na dan. Ovu potrebu kuknić često podmiri sam - najradije sočnim zelenilom i povrćem, kao i pojilicom. Međutim, kuknić koji odbija hranu niti ne pije, te tako malo tijelo vrlo brzo dehidrira. Simptomi nedostatka vode koji nastupaju, često se poklapaju sa simptomima bolesti od koje kunić i tako boluje: gubitak apetita, mutne oči, rasčupana dlaka...

Potrebno je paziti na unos dovoljno tekućine, ako životinjica ne pije sama, onda joj morate redovito davati nešto vode, čaja od kamilice ili čaja od sijena. Ako je životinjica dehidrirana, tj. sasušena, onda mora hitno od veterinara dobiti injekciju sa elektrolitima. Dehidraciju kod životinje ustanovimo tako da ako kožu skupimo ili povučemo, ona se ne vrati odmah na mjesto, već ostane stršati, također i oči budu širom raširene, izmet je sitan i suh. U svrhu kontrole dehidracije stavimo kukniću ruku na vrat. Iza ušiju se nalazi kod zdrave životinjice mali jastučić, zaliha masnoće. Ovaj jastučić masnoće se može sa palcem, kažiprstom i srednjim prstom opipati. To zadebljanje na vratu nije samo zaliha masnoće, već i zaliha vode, slično kao kod deva. Kod zdrave životinje je zaliha dobro ispunjena, debela i elastična kao gumena loptica. Trebala bi biti toliko velika kao jedan komad mandarine. Kod životinja koje pate od dehidracije je zaliha mekana, prazna i mala, te se pod opipom osjeti kao kožna krpica. U najgorem slučaju se osjete i kosti koje bi trebale biti sakrivene ispod masne i vodene zalihe. Ovo spremište bi trebalo biti uvijek "puno"!
Nakon kašice je kunićima potrebno dati i po nekoliko šprica vode, dok nam kunić ne pokaže da mu je dosta (većina kunića može još piti, iako su se očito najeli na špricu).

Crijevna flora

Crijevna flora kunića se kroz hranjenje kašicama i nedovoljnim unosom hrane jako optereti. Kako bi se crijevna flora zadržala u ravnoteži, mogu se dodati razni preparati. Od veterinara često preporučuju Bird Bene Bac, gel koji se sastoji od zamrznutih i sušenih bakterija koje pomognu crijevnoj flori da se opet sama regulira. Nažalost sadrži Bird Bene Bac šećer...

Alternativno se može dodati Omniflora N ili ProLife ili OmniBiotic. Ove kapsule su namijenjene ljudima i dobiju se u apoteci bez recepta. Sadržaj kapsule se razmuti u vodi. Kod akutnog proljeva da se 1/5 kapsule na 1 kg težine, raspoređeno u toku dana, a kod prestajućeg proljeva samo polovica te količine.

Također i dodavanje kakice zdravih kunića može uvelike pomoći obnavljaju oštećene crijevne flore. Više o tome ovdje: proljev kod kunića.

Između ostalog se smatra da jogurt ima pozitivno djelovanje na crijevnu floru kunića - pogrešno! Doduše, točno je da jogurt ima određene žive kulture bakterija, a preparati kao probiotici kupljeni u apoteci samo smrznuto-sušene, također iz mliječnih produkata, samo, kunići ne podnose mliječne produkte zbog laktoze. Kunići imaju netoleranciju na laktozu (oni samo za vrijeme sisanja proizvode laktazu koja dijeli laktozu). Laktoza se u crijevu ne razgradi u galaktozu i glukozu i završi neprobavljena u debelom crijevu gdje sagorijeva od crijevnih bakterija i pritom razvija plinove, te može izazvati proljev. I male količine jogurta mogu izazvati taj efekt, pa je jogurt kod oboljenja probave kontraproduktivan. Ako se ponudi jogurt sa puno bakterija mliječne kiseline, on završi u debelom crijevu i tamo se odvoji na laktozu, što smanji opasnost od plinova i proljeva, stoga kunići ne dobivaju od novih vrsta jogurta proljev i plinove, ali nema ni terapijske koristi, jer samo mali dio bakterija uopće završi u debelom crijevu, a crijevo se optereti zbog laktoze.