Da biste razumjeli zašto je kuniću potrebna posebna prehrana i kako na to mogu utjecati pogreške u prehrani, važno je upoznati se s probavnim procesom.

Zadatak probave

Sva hrana koju kunić konzumira je u početku strana tvar za organizam kunića - hrana se ne može apsorbirati i iskoristiti.

Zadatak probave je stoga razgraditi hranu u njezine najmanje građevne blokove kako bi ih onda crijevna stijenka mogla apsorbirati. Tada počinje metabolizam, tj. krv prenosi apsorbirane tvari do pojedinih organa.

Samo neki od vitamina, vode, minerala i hormona mogu zaobići stvarnu probavu i apsorbirati ih crijevna stijenka bez ikakve transformacije (probave). Sve ostale tvari (ugljikohidrati, masti, bjelančevine…) moraju se prvo probaviti.

Pojedinačni stadiji probave…

U ustima

Kunići uzimaju hranu u usta pomoću sjekutića, usana i jezika, a zatim je usitnjavaju mljevenim pokretima kutnjaka (donje čeljusti). Mehaničko usitnjavanje je važno kako bi pulpa hrane mogla proći kroz jednjak i kako bi enzimi mogli optimalno raditi (povećana površina). Posebnu ulogu pri tome ima slina koja se miješa s hranom i tako omogućuje lako gutanje. Nadalje, otapa pulpu hrane i priprema daljnji proces probave (osobito putem enzima koji razgrađuju ugljikohidrate). Osobito je važan enzim koji razgrađuje škrob (amilaza) koji ga razgrađuje u šećer. Kunići svaki dan proizvedu količinu sline koja čini oko 10% njihove tjelesne težine!

Bolesti zuba

Ovisno o prirodi hrane, zubi su izloženi različitim opterećenjima. Što više kunić mora žvakati kako bi zadovoljio svoje energetske potrebe, zubi će se bolje trošiti. Energetski bogatu hranu (suhu hranu, žitarice...) i već samljevenu (pelete, ekstrudate, topolinu pulpu) jedva da je potrebno žvakati i brzo se guta. Zbog toga „peleti bogati sirovim vlaknima“ nisu prikladni za abraziju zuba jer se sastoje od mljevenih komponenti. Vlaknastu hranu potrebno je posebno dugo žvakati (trave, bilje, sijeno, svježa hrana). Hrana ne smije biti previše energetska tako da je treba pojesti više (= više aktivnosti žvakanja) kako bi se zasitili. Ovo osigurava optimalno trošenje zuba.

Posebnost: Kunići (za razliku od nas ljudi) teško podriguju ili povraćaju. To je zato što je spojnica između jednjaka i želuca čvrsto zatvorena, a mala količina peristaltike (mišića) u želucu primarno se nalazi na izlazu iz želuca. Sve što je ušlo u želudac može se transportirati samo prema dolje. Podrigivanje ili povraćanje jedva da je moguće. Zbog toga kunići ne moraju biti natašte prije operacije (nema opasnosti od gušenja zbog povraćanja). Drugi razlog je prehrambeno ponašanje kunića, kojemu je njihova probava idealno prilagođena. Kunići konzumiraju male količine hrane tijekom svojih faza aktivnosti umjesto da pojedu nekoliko velikih obroka. Zato se njihov želudac oslanja na stalnu opskrbu hranom. “Izgladnjivanje” u zdravom smislu također bi bilo besmisleno, jer želudac se nikad ne prazni, ali u želucu uvijek ima ostataka hrane, pa on nikada ne bi bio prazan, kao što je slučaj kod drugih životinja.

U želucu

Nakon gutanja, pulpa hrane prolazi kroz jednjak u želudac tankih stijenki s jednom komorom (čini oko 15% probavnog trakta). Treba napomenuti da slojevita hrana ostaje, a nova hrana obično nalazi svoje mjesto u sredini. Kunići uvijek zadržavaju malu količinu hrane u želucu, tako da se on nikada ne isprazni do kraja. To ima prednost, između ostalog, što je konzumirana hrana uvijek pomiješana s već prisutnom hranom, što znači da se toksini mogu više razrijediti. Progutana slina nastavlja enzimski djelovati na škrob kako bi ga razgradio. Nakon toga slijedi bakterijski porast ugljikohidrata mliječne kiseline. Želučani sok sastoji se od klorovodične kiseline i enzima pepsina koji razlaže proteine, a proizvodi ga želučana sluznica. Ovisno o vrsti hrane koja se konzumira, ima različite razine kiselosti i klorovodične kiseline. Ovisno o pH vrijednosti, klorovodična kiselina koju sadrži ubija mnoge bakterije i većinu virusa. Međutim, zakiseljavanje je mnogo blaže kod mladih životinja, zbog čega bakterije i virusi u ovoj dobi posebno dobro prolaze kroz želudac i naseljavaju se u ostatku probavnog trakta. Čak i dok se crijevni izmet unosi (ova faza se obično događa ujutro), želudac se samo malo zakiseli. Želučana kiselina sprječava fermentaciju i probija hranu. Tek kada je dovoljno navlaženo, vrata želuca se otvaraju da ispuštaju hranu u malim obrocima u tanko crijevo.

Posebnost: Kunići se oslanjaju na stalnu opskrbu tvarima u želucu; njihova probava uvijek mora biti aktivna. Međutim, (suprotno uvriježenom mišljenju) stalna opskrba hranom (kontinuirano jedenje: često se naziva "top unutra, dno van" ili princip vrtnog crijeva ili začepljen želudac/crijeva) nije potrebna za to; kunić može lako proći kroz razdoblja gladi s gutanjem izmeta slijepog crijeva za popunjavanje. Do kritičnog stanja dolazi tek nakon 12 sati bez hrane. Međutim, budući da kunić održava fiksni ritam stolice slijepog crijeva i faze tvrde stolice, važno je da mu je hrana dostupna 24 sata na dan i stoga može podijeliti svoj unos hrane prema svom probavnom ritmu.

Gastrointestinalne bolesti: Kunići su vrlo osjetljivi, greške u hranjenju, paraziti ili odbijanje jela (npr. zbog bolova ili drugih bolesti) mogu brzo postati opasni po život. Probava se prilično brzo zaustavlja zbog osušene pulpe hrane, što dovodi do stvaranja plinova. Životinja postaje apatična i odbija jesti. Želudac je ispunjen s više hrane i plinova nego što njegov volumen dopušta. Želudac kunića nije osobito rastezljiv i ima vrlo tanke crijevne stijenke, zbog čega preopterećenje i stvaranje plinova može čak dovesti do puknuća stijenke želuca. Preopterećenje i plinovi u želucu obično nastaju kao posljedica odbijanja jela (bolesti zuba, bolovi i sl.) ili neprikladne hrane ili hrane koja jako bubri.
Proširenje želuca: Proširenje želuca je najčešća bolest probavnog trakta. Nastaje zbog odbijanja jela. Kunići odbijaju hranu iz različitih razloga, npr. jer ne mogu jesti (bolesti zuba, usta ili čeljusti), ne žele jesti (bol uzrokovana "nevidljivim bolestima" kao što su bolesti maternice) ili mučnina (npr. zatajenje bubrega, jetre bolesti...). Zato pažljiva dijagnostika ovdje spašava živote. U najrjeđim slučajevima uzrok su čiste kuglice dlake! Većinom je to zgusnuta hrana, koja ponekad može sadržavati kuglice dlake, ali se obično sastoji prvenstveno od komponenti hrane. Oboljelim životinjama potrebna je vrlo složena intenzivna njega, treba tražiti i otkloniti uzrok! Više informacija

Zatvor, začep, kuglice dlake: kuglice dlake su relativno rijetke i obično se krivo dijagnosticiraju želučane dilatacije! Ali ipak se događaju... Jako usporena ili zastoj probave, tako da nema izlučivanja izmeta, može imati različite uzroke. Najčešći uzroci uključuju jedenje (zgrudvanje) pijeska za mačke, kuglica slame, kuglica hrane ili drugih stvari koje bubre ili se skupljaju u želucu i crijevima (npr. strana tijela, vetbeds, vlakna tepiha...). Često gutanje velike količine krzna (njegovanjem vlastitog krzna, građenjem gnijezda od krzna ili krzna drugih kunića tijekom linjanja ili patološkim čupanjem vlastitog krzna) koje se u crijevima skuplja u klupko (kuglice dlake), dovodi do zatvora. Zatvor se uvelike potiče ili čak pokreće ako se kunić hrani vrlo suhom hranom i/ili nema slobodan pristup pitkoj vodi. To znači da se suha pulpa hrane ne može navlažiti i ne klizi dalje. Prirodna hrana sastoji se od 70-80% tekućine, tako da je probava kunića dizajnirana za transport vrlo vlažne hrane. Nedostatak tjelovježbe, držanje koje ograničava kretanje i/ili pretilost također mogu povećati zatvor. U osnovi, suha prehrana s malo vlakana povećava zatvor kod kunića.

Preopterećenja želuca: krmne kuglice, krmne smjese, žitarice, ekstrudati, sušeno povrće i također pelete za prostirku (posebno su popularne pelete od slame) i općenito gotovo sva suha hrana bubri (manje ili više) kada dođe u dodir s tekućinom. Ako kunić pohlepno puni želudac suhom hranom, u želucu se stvara suha masa koja se ne može odnijeti. U želucu se hrana natapa želučanim sokom, koji se sastoji i od želučane kiseline, tako da je pogodna za daljnji transport. Budući da želučani sok uzrokuje bubrenje suhe hrane, volumen hrane se značajno povećava. Većina peleta (uključujući i pelete bez žitarica!) dosegnu tri do pet puta veći volumen od svoje izvorne veličine u testovima bubrenja. Budući da se želudac ne može proširiti tri do pet puta od svoje veličine, dolazi do patološkog preopterećenja ili čak puknuća stijenke želuca. Želučani vratar omogućuje daljnji transport tek kada je hrana vlažna, odnosno natopljena želučanim sokom i time nabubrila. Suha hrana u želucu više se ne transportira. To znači da je želudac preopterećen. Hrana koja ne bubri i vlažna je, ne uzrokuje te probleme, osim ako se ne hrani zajedno sa suhom hranom koja bubri (čak i s vremenskom odgodom!). Tada visok sadržaj vode zapravo može pogoršati preopterećenje, jer povećava proces bubrenja suhe hrane. Razdoblje gladi ili neredovito ili diskontinuirano hranjenje i fluktuacije u hrani također potiču preopterećenje želuca, budući da gladni kunići nalijeću na ograničenu ili popularnu hranu (koja nije dostupna cijelo vrijeme) za vrijeme obroka i pune želudac toliko iz pohlepe da svako malo ekspanzija već jako opterećuje želudac. Kunićima koji su skloni preopterećenju želuca stoga treba osigurati dovoljno hrane barem dva puta dnevno kako ne bi patili od prekida gladi između njih, već bi imali istu hranu na izbor 24 sata dnevno. Dijeta ad libitum stoga je idealna.

U tankom crijevu (dvanaestercu, jejunum)

U tankom crijevu hranjive tvari se razgrađuju u svoje pojedinačne građevne blokove uz pomoć izlučenih enzima iz gušterače i žučnog soka iz jetre. Masti u glicerolu i masnim kiselinama, bjelančevine u pojedinačnim aminokiselinama, a ugljikohidrati u jednostavnim šećerima. To omogućuje da se te tvari apsorbiraju kroz stijenku crijeva, a tu mogućnost imaju samo najmanji dijelovi. Prvi duodenum je duodenum, koji koristi jako alkalne sokove (sok gušterače i žučni sok) za neutralizaciju pulpe hrane, koja je jako kisela zbog želučane kiseline, tako da enzimi mogu djelovati (razgraditi proteine ​​i ugljikohidrate) tako da može proći kroz stijenku crijeva može se apsorbirati u krvotok.

U jejunumu je zadatak tijela apsorbirati minerale, ekstrahirati vitamine iz pulpe i enzimskim djelovanjem razgraditi ugljikohidrate, masti i bjelančevine kako bi ih crijevna stijenka mogla reapsorbirati (apsorbirati u krvotok). ne razgrađuju se, ne mogu se apsorbirati (sustav portalne vene). Tvari se transportiraju do jetre i tamo se ponovno sastavljaju tako da su dostupne tijelu kunića.

Gliste i drugi crijevni paraziti & sekundarne bolesti izazvane otrovima u tijelu kunića
Ako je unos hrane prebrz (žudnja), pulpa hrane prebrzo ulazi u tanko crijevo i nije dovoljno neutralizirana u dvanaestercu, tako da se prenosi u kiselom stanju. Zbog toga enzimi ne mogu raditi (potrebna im je neutralna/bazna sredina) te dolazi do fermentacije/truljenja i nedovoljne apsorpcije hranjivih tvari. Kako bi si pomoglo, tijelo stvara sluz (putem glikoproteina) kako bi neutraliziralo talog. Međutim, sluz ostaje i ne izlučuje se, pogotovo ako se radi o kroničnom problemu (kad prekisela kaša uvijek ulazi u tanko crijevo). Slojevi sluznice tada se talože jedan na drugi u tankom crijevu. Mnoge bakterije, paraziti, fekalni kamenci i crvi talože se u ovoj sluzi i tamo se gnijezde; ona nudi idealno tlo za razmnožavanje. Ovi se paraziti hrane pulpom hrane u crijevima i fermentacijom i truljenjem proizvode razne otrove koji putem portalne vene također dospijevaju u jetru i apsorbiraju se. Posljedica je postupno trovanje organizma, otrovi dopiru do svih dijelova tijela (bolesti mozga, bolesti kože...).

Proljev
Ako kunić izbacuje kašasti ili rijetki izmet, to se zove proljev. To se događa zbog iritacije crijevne sluznice ili, u kasnijim fazama, zbog upaljene crijevne sluznice. Crijevna sluznica kod kunića se vrlo brzo upali, npr. pod jakim stresom uzrokovanim pothranjenošću (npr. suha hrana, žitarice, slatkiši, poslastice...), toksinima koji je napadaju, infekcijama ili poremećenom probavom (nadutost, paraziti, nepravilna kolonizacija, povećana izloženost neprožvakanoj hrani (problemi sa zubima) itd.).

U debelom crijevu (slijepo crijevo, debelo crijevo, rektum)

Mehanizam odvajanja debelog crijeva: Za razliku od većine biljojeda, kod kunića ne prelaze sve komponente hrane u slijepo crijevo. Dok se gruba vlakna pulpe hrane transportiraju dalje u debelo crijevo, fine čestice hrane dospijevaju do slijepog crijeva (mehanizam odvajanja debelog crijeva). Za odvajanje se koristi prvi dio debelog crijeva.

Dok pokreti slijepog crijeva guraju gruba vlakna u debelo crijevo, peristaltika debelog crijeva ispire tekućinu i sitne čestice (< 0,3-0,5 mm) natrag u slijepo crijevo.

Slijepo crijevo zauzima oko 43% probavnog trakta i razlikuje se od ostalih probavnih procesa jer ovdje ne djeluju enzimi, zbog čega može iskoristiti sastojke hrane koji se ne mogu enzimatski razgraditi u tankom crijevu.

To omogućuje kuniću da što učinkovitije iskoristi hranu.

To je velika prostorija za fermentaciju u kojoj se (slično, ali ne tako učinkovito kao kod preživača) uglavnom prethodno neprobavljive sitne čestice probavljaju kontroliranim procesima fermentacije. Tom fermentacijom nastaju hlapljive masne kiseline, koje idu u metabolizam, ali i proteini, šećeri i vitamini B i K skupine, te amonijak i urea. Dobivene masne kiseline omogućuju kuniću da podmiri trećinu svojih energetskih potreba. Preostali produkti se ne mogu apsorbirati u slijepom crijevu, zbog čega ih kunić izlučuje tijekom faza slijepog crijeva (debelo crijevo se u fazama koristi za izlučivanje izmeta slijepog crijeva/mekog izmeta) i apsorbira ih izravno iz anusa ustima i zatim guta ih. Budući da se izmet slijepog crijeva sastoji isključivo od finih čestica, on nema strukturu i kada se drobi, tvori jednoličnu masu.

Izmet slijepog crijeva obavijen je zaštitnim slojem sluzi (mucin), koji ga štiti u preostalom dijelu crijeva i (nakon reapsorpcije) u želucu, tako da dospijevaju u tanko crijevo i tamo se mogu probaviti. Tako kunić apsorbira bjelančevine, šećer i vitamine. Ako se ne proguta izravno ustima, obično se nalazi u hrpama u obliku grozda ili zgnječen kao kašasti ili tanki, masni kolačići.

Odvojeno u vremenu, tvrdi izmet nastaje u debelom crijevu od uklonjenih, grubljih dijelova probavne pulpe i, kako crijevo napreduje, formira se pokretima mišića i konačno izlučuje.