Jesu li kunići ljubimci za maženje?

Vole li se uopće satima nositi i znaju li sa našim iskazivanjem ljubavi izlaziti na kraj?

Podnose li kad ih se mazi ili su kunići skeptični, što se tiče tjelesnog kontakta?

To je sasvim individualno! U svakom slučaju se kunić nikad ne može usporediti sa psima, koji razviju izrazito usku vezu sa svojim vlasnikom.

Uvijek se može desiti da naiđemo na kunića koji nikad neće biti posve pitom. Većina njih voli da ih se češka, draga i mazi, dok ima i onih koji se boje ljudi i plašljivi su.

Nažalost na to ne možemo utjecati. Plašljivost je i urođena, a i ovisi o kontaktu sa ljudima u prvim danima i tjednima života.

Karakter kunića se nažalost ne da promijeniti. Jedino sa puno strpljenja i pažnje i blagog postupanja, možemo kunića malo priviknuti na sebe i svoj bioritam, da nije tako plašljiv.

Ali mu tim više treba društvo drugog kunića.

KUNIĆE NEMOJTE NIKAD DRŽATI POJEDINAČNO:

Kunići žele i trebaju pod hitno društvo barem još jednog kunića, a ne samo čovjeka.

Kad smo mi na poslu, u shoppingu, u posjeti, spavamo, bolesni smo - kunić nema nikoga, kunić je sam.

Kad imamo svoje obaveze, djecu, unuke, nemamo vremena - kunić je sam.

Kuniću nikad ne možemo nadomjestiti društvo drugog kunića. Niti imamo isti govor tijela, niti ih uvijek razumijemo - jedan kunić je uvijek sam i usamljen. Tek kad vidiš interakciju dva kunića, shvatiš koliko je kuniću društvo drugog kunića važno, ali je i tebi neopisivo zanimljivo promatrati ih dok se maze, spavaju skupa, igraju se svuda, luduju i traže hranu ili pri jelu.