Oboljeli kunić neće očito pokazivati svoju slabost. I dalje će dolaziti na hranu i uključivati se u društveni život. To je normalno ponašanje jer životinja mora jesti kako bi preživjela, a čopor joj pruža sigurnost i zaštitu. Iz tog razloga ostaju simptomi neke bolesti vlasniku jako dugo sakriveni. Vlasnik primjeti da nešto nije u redu tek kada je bolest toliko uznapredovala da kunić više simptome ne može sakrivati, kao očiti gubitak na težini, slabost sve do apatije, a onda je već često uspjeh za izliječenje vrlo nizak! Iz tog razloga je za vlasnika jako važno da svoje ljubimce promatra i sve promjene na vrijeme uoči!

Svakodnevna kontrola zdravlja je od životne važnosti:

• dolaze li svi kunići na hranu (promatrati!)?
• jedu li normalno, uobičajenom brzinom (promatrati!)?
• jesu li zainteresirani za svoju okolinu?
• trče/skakuću li normalno?
• je li izmet pravilno oblikovan?

To su pojedinosti na koje bi svakodnevno trebali obratiti pozornost. Kada se jedan od kunića drugačije ponaša nego inače ili primjetite neke od simptoma bolesti, onda ga pomno promatrajte i vodite pravovremeno veterinaru!

Kako bi teža oboljenja na vrijeme prepoznali, trebali bi barem jednom na tjedan kunića temeljito pregledati.

Uzmite kunića k sebi i obavite slijedeće preglede:

• kontrolu težine: izvažite kunića i zapišite njegovu težinu. Ako kunić ne želi biti miran na vagi, poslužite se transportnim boksom - prvo izvažite transporter, zatim stavite kunića u box i izvažite ga pa odbijte od ukupne težine, težinu transportera.
• pregledajte uši, zavirite u usta, obratite pažnju na međuzubne prostore, uklonite ostatke hrane, pregledajte oči
• isprepipajte cijelog kunića, obratite pažnju na tumore, zadebljanja, plinove
• pregledajte krzno i kožu, zagladite dlaku u smjeru suprotnom od rasta, obratite pažnju na ogoljela mjesta, lezije i druge promjene na koži
• pregledajte anus i predio oko genitalija, obratite pažnju na zaprljanja i slijepljenu dlaku i na nabore u koži oko genitalija - žlijezde i njihov sekret
• kontrolirajte noktiće i skratite ih, provjerite jastučiće

Simptomi oboljenja i njihova značenja

Ovdje ćemo ukratko navesti simptome najčešćih oboljenja. Samo je po sebi razumljivo da sa oboljelim kunićem morate potražiti pomoć veterinara, stoga to nećemo svaki puta napominjati.

Posebnosti kunića

Kada kunić glavu drži nakoso ili zaokrenuto, preko noći izgubi osjećaj za ravnotežu, trese glavom ili dođe do pojave oduzetosti zadnjeg dijela, postoji sumnja na E. Cuniculi.

Kunići imaju dvije vrste izmeta: okrugle, veličine graška smeđe kuglice - to je normalni izmet koji može biti i različito obojan. Ponekad je naročito taman, tvrd ili u obliku kapljice, a to je pokazatelj pogrešne prehrane ili oboljenja probave. Zatim postoji tamniji, lagano skliski izmet, koji se sastoji iz kuglica veličine leće, koje se drže zajedno poput grozda - ovakav izmet obično ima jaki miris. Izmet iz slijepog crijeva obično kunić uzima direktno po izlasku iz anusa, a pri stresu, bolesti ili prehrani bogatoj proteinima, kao i nekim drugim zdravstvenim problemima, može doći do toga da ga ne mogu uzimati, pa ga se pronalazi po nastambi.

Kožni nabori oko genitalija: u predjelu genitalija, kunići imaju takozvane genitalne nabore. Radi se o duguljastim naborima u koži, lijevo i desno od genitalija. Tamo se nalazi sekretne žlijezde. Ove žlijezde održavaju kunići u pravilu čistima. Ako je kunić bolestan, ima probleme sa zglobovima, ili je smanjeno pokretan, debeo ili ga se drži u nečistoći, u tim se naborima nakuplja smrdljivi sekret. To može biti slučaj i kod dugodlakih kunića koji imaju problem sa čišćenjem. U tom je slučaju potrebno ove nabore redovito čistiti. Pritom se poslužite baby uljem i štapićima za čišćenje ušiju.

Kunići zahtijevaju njegu krzna i noktiju, u nekim jako rijetkim slučajevima ih je potrebno okupati u medicinske svrhe.

Izbor veterinara

Nisu svi veterinari specijalizirani za male životinje. Prije nego što Vam se kunić ozbiljno razboli, raspitajte se i potražite kompetentnog veterinara. Pitajte slobodno veterinara da li se razumije u kuniće i pažljivo promatrajte što radi. Da li pregleda kunića prije nego što postavi dijagnozu? Da li Vam točno objasni što radi, koju bolest ima životinja i kakve su šanse za izlječenje? Neka Vam objasni kako se zovu lijekovi, koji imaju sastav i kako ih morate dozirati i davati! Ako si veterinar uzme vremena i da Vam ozbiljne i detaljne odgovore, te imate osjećaj da Vas sasluša i informira, onda ste na pravom mjestu!

Jedan veterinar koji nakon par sekundi odredi dijagnozu i da Vam bilo koji lijek bez imena, koji je sam pripremio, bez uputstva kako ga primjeniti, ili Vam uopće ne da dijagnozu već Vas ostavi na cjedilu, ili želi kunića bez dijagnoze uspavati, to je pogrešan veterinar i morali bi odmah potražiti drugog!

Popis veterinara kod nas: veterinari

Pravila za posjet veterinaru

Transportirajte kunića samo u za to predviđenim transport boxovima. Box mora biti dovoljno veliki kako bi kunić u njemu ležao i mogao se namjestiti. Box mora imati veliki otvor, biti prozračan i taman. Prozirni plastični boxovi se ne preporučuju, životinje su u njemu stresirane. Stavite na dno jedan ručnik, a na njega dosta sijena, kako bi životinja cijelim putem mogla jesti. Jedan komadić krastavca i mrkve, svakako će olakšati posjetu veterinaru. Uzmite i jednu vrećicu omiljene zelene hrane, kako biste kunića za vrijeme čekanja mogli umiriti i nakon pregleda nagraditi. Ljeti pazite na dobru prozračnost u boxu, zimi stavite termofor na jednu stranu boxa, na njega ručnik, kako se kunić ne bi prehladio. Transport, tj. put bi trebao biti što kraći. Kod duljih putovanja treba paziti na dobru klimatizaciju boxa, te je potrebno imati i flašu vode sa sobom.

Najčešće su vlasnici, razumljivo, jako nervozni kad moraju sa svojom bolesnom životinjicom veterinaru. Tako se nerijetko desi da se važne stvari zaborave. Promatranja koja su ga uznemirila često se ni ne spominju, ili pitanje kako se noktići režu se zaboravi, jer se čovjek koncentrira na drugu bolest. Zato je poželjno prije posjeta veterinaru sastaviti spisak sa najvažnijim pitanjima i informacijama. Imajte na umu da ste Vi glas Vašeg ljubimca koji sam ne može reći gdje ga boli.
Slijedeće informacije bi već trebali unaprijed notirati:

• Starost kunića
• Težinu kunića
• Oboljenja koja je eventualno imao
• Opažanja koja su dovela do posjete veterinaru (da li se životinja drugačije ponaša, pokazuje simptome bolesti i sl.)
• Lijekove koje životinja uzima ili je uzimala
• Svi dosadašnji pokušaji liječenja

Nakon što je veterinar pregledao kunića i postavio dijagnozu, zamolite ga da Vam slijedeće zapiše ili si zapišite sami:

• Točnu dijagnozu: ako niste veterinara razumijeli, pitajte ga još jednom da Vam sve točno objasni!
• Terapiju lijekova: točna imena prepisanih lijekova i način djelovanja, koju količinu i kako ih morate dalje davati?
• Kakvu mu je točno injekciju dao i kako ona djeluje
• Pitajte kako ga dalje treba njegovati (dodatno prihranjivati, mijenjati zavoje i sl.)
• Pitajte da li treba doći na kontrolu i kada idući puta?
• Pitajte kada se može očekivati poboljšanje stanja i kako se dalje bolest razvija
• Pitajte kada će biti gotovi nalazi, biopsija, kulture i sl.

Ordinaciju napustite samo nakon što ste točno saznali što Vaš kunić ima, kako se mora liječiti, što Vi još sami sve morate napraviti i kako teče tok bolesti.

Davanje lijekova

Nakon što ste dobili lijek za kunića, postavlja se, naravno, pitanje kako mu ga dati. U najrijeđim slučajevima mu se lijek dopadne pa ga rado uzme sam. Ali ima i trikova koji se mogu primjeniti. Antibiotik i druge kapi, prašak, prah ili zdrobljene tablete (teblete možete zdrobiti između dvije žlice), se mogu pomiješati sa kašicom od voća, ili soka, provjerite prvo da li to kunić želi sam pojesti sa žličice, pa ako hoće, umiješajte lijek u to i dajte mu. Može se pokušati staviti kapi ili prašak/prah na komadić krastavca, ali su mnogi kunići mudri pa onda više ni krastavac ne žele. Ako životinje ništa ne žele dobrovoljno uzeti, onda im morate lijek (tablete prvo u vodi ili soku ili čaju rastopiti) dati da proguta, sa špricom bez igle, koju gurnete sa strane iza prednjih zubi. Draganje po vratu izaziva reflex gutanja.
Fiksiranje: sjednite na pod sa prekriženim nogama, stavite kunića okrenutim sa leđima prema Vama među noge (tako ne može natraške pobjeći), obuhvatite jednom rukom prednje šape, a drugom mu rukom dajte lijek. Ako se jako brani, onda tražite nekog od ukućana da Vam pomogne. Ako to nije moguće, pokušajte umotati kunića u jedan veliki ručnik ili njegovu vreću, tako da bude fiksiran. Kunića ni u kojem slučaju ne okretati na leđa, kako bi mu dali lijek, jer taj položaj nije prirodan i izaziva veliki stres, te u tom slučaju može doći do zagrcnuća lijekom i do vrlo opasne aspiracijske pneumonije!

Lijekovi se ne stavljaju u vodu za piti! Nažalost to i dalje preporučuju neki veterinari, ali to je nedovoljno! Kunići piju različito puno, tj. malo, jedan pije često i onda uzme previše medicine, drugi ne pije uopće, pa tako uopće ne dođe do lijeka. Osim toga nije pametno tretirati sve životinje jedne grupe lijekom, ako je samo jedna oboljela. Zato davanje preko vode ne dovodi do željenog učinka, jer je točno doziranje, naročito antibiotika i sličnih lijekova, nemoguće.

Kreme i masti se nanesu i direktno nakon toga se kuniću da porcija zelenila - ni jedan kunić na svijetu se neće početi umivat kad pred njim stoji krastavac, te tako mast ima taman vremena da počne djelovati.

Važno!
Ako od veterinara dobijete neki lijek za oralnu upotrebu, za više puta u tubi ili šprici, onda nemojte ni u kojem slučaju lijek davati direktno iz te tube ili šprice!
Upravo šprice se vrlo teško doziraju, ponekad se jako teško može iz nje nešto istisnuti, a iz tuba izlazi samo pod jako velikim pritiskom jedva nešto van, a onda kad povećate pritisak, izleti previše ili čak i sve, te imate kompletnu dozu već u samo jednom davanju u kuniću, tj. jako predoziranje medikamenta.

Tražite uvijek da Vam da jednu špricu sa iglom. Izvucite tom špricom željenu količinu lijeka iz tube ili originalne šprice. Stavite kapicu na iglu natrag, i skinite kompletnu iglu. Sa tom špricom onda dajte lijek kuniću.

Operacija

Nažalost je ponekad neophodno svoju životinjicu dati na operaciju. Pri tome je njega, prije i poslije operacije, od jako velike važnosti.

Svježa hrana kao salata i kupus direktno prije operacije mogu u crijevu započeti proces vrenja te time izazvati nadimanje. Prije operacije bi se trebalo davati korjenasto povrće i mrkva. Pametno bi bilo još par dana prije operacije prestati hraniti kupuse i druge vrste povrća koje izazivaju plinove. Zelenilo i livadne trave i začinske biljke, i naravno sijeno, hrane se nesmetano. Kunići ne mogu povraćati pa ih se ne treba i ne smije prije operacije izgladnjivati. Ako dobe premalo jela, to može dovesti do smrtonosnih komplikacija sa probavom.

Pitajte veterinara direktno, da li on svježe operiranu životinju drži na toplim jastucima, ako ne, inzistirajte na tome i obavezno mu dajte takav jastučić. Prije nego što životinju uzmete sa sobom, mora biti posve probuđena iz narkoze. Ako životinja još spava, može doći do komplikacija, a sa njima se Vi kao vlasnik, ne možete nositi. Dobar veterinar vraća operirane životinje samo potpuno razbuđene i objasni Vam potrebnu njegu kod kuće.

Na putu kući i dok narkoza posve nije prestala djelovati (24 sata) mora se životinja uvijek držati na toplom. Stavite joj toplu flašu, malo topliju od ruke, u transporter ili kavez, prekrivenu ručnikom, držite životinju u mraku jer su na svjetlost jako osjetljive, tako dugo dok se potpuno ne razbude. Postoje specijalni toplinski jastučići u te svrhe, Snuggle Safe, ali može i termofor dobro poslužiti. Pazite samo na to da kunića ne pregrijete! Ponudite toplinu naročito zimi i u nastambama tokom duljeg perioda. Ako se životinje ne zagriju, dolazi do upala pluća, bubrega i mjehura.

Promatrajte ljubimca dobro i kontrolirajte da li je počeo opet jesti. Ako ne, morati ćete kunića ručno hraniti. Nakon operacije treba malog pacijenta još 2 tjedna držati na ručnicima, flis dekicama ili jastučićima kako bi se spriječilo da prašina i piljevina uđu u svježu ranu. Rane je potrebno svakodnevno više puta kontrolirati, ako su konci izvučeni ili se vidi upala, počinje krvariti ili ako životinja ima očite bolove, potrebno se odmah vratiti veterinaru!

Narkoza

Na većini internet foruma zagovara se vlasnicima samo narkoza sa Isofloranom (inhalacijska narkoza), kao bezopasna i da bi trebali samo tamo životinju operirati gdje se ta narkoza koristi. Ta izjava je zastarjela i ne odgovara najnovijem standardu. Moderne više-stupanjske i kombinacijske narkoze, podnose se bolje nego gas narkoze.

Još do prije nekoliko godina je narkoza za glodavce bila nezamisliva - pre skupa za jednu životinjicu kojoj je cijena samo par desetaka kuna...
Krajem 20-tog stoljeća se to stanovište doduše promijenilo, ali sredstva koja su stajala na raspolaganje nisu bila zadovoljavajuća: bilo je moguće glodavce relativno "povoljno" narkotizirati špricom, ali je postotak gubitka bio previsok. Glavni problem pritom je bilo po život opasno rashlađivanje pacijenta, tj. određivanje potrebne doze preparata koji su bili uglavnom koncipirani za pse i mačke. Tako su, nakon uspješnog zahvata, najčešće kastracije, pacijenti ugibali, njih čak 50%, iz razloga narkozom uvjetovanog pothlađivanja. Tada operacije tumora i slični zahvati zbog visokog rizika od narkoze nisu ni dolazili u obzir, te su stoga životna očekivanja bila puno niža od današnjih.
Nadoknađivanje narkozom uvjetovanog gubitka tjelesne topline je pokušavan na različite načine, ali nažalost bez uspjeha. Svejedno da li se stavljaju crvene lampe ili toplinski jastuci, male životinje su se rashlađivale iz nutra jer je njihova termo regulacija bila isključena.

Tada, početkom 21. stoljeća, "pokušalo" se sa inhalacijskom narkozom - kod pasa uspješnom metodom pri kojoj se narkotizirajući plin preko maske ili tubusa uvodi u dušnik pacijenta. Kod pasa je to moguće uspješno regulirati; prvo se životinja intravenozno ili intramuskularno lagano uspava.
Glodavce se uspavljivalo ili pomoću maske ili su sjedili u posve izoliranoj komori u koju se plin uvodio (najčešće komore izrađene potpuno od pleksiglasa, jer je proziran i nepropusan). Kod ove forme narkoze leži poteškoća u određivanju stupnja svijesti pacijenta - najčešće su bili još budni ili "preduboko" uspavani (smrtonosni ishod).
Tek od zadnjih par godina postoji jedna nova forma injekcijske narkoze, koja se do sad pokazala kao daleko najsigurnija forma narkoze glodavaca: potpuno antagonisirajuća narkoza (njem. VAA, Vollständig antagonisierbare Narkose). Pritom se radi o mješavini raznih sastojaka koji vode do gubitka svijesti, isključivanja senzora boli i opuštanja mišića kod glodavaca, bez efekta dugog buđenja i bez podhlađivanja organizma, a uz to je vrlo precizno dozirajuća (čak i kod pacijenata koji su lakši od 100 grama!) - te time kirurškim zahvatima više ništa ne stoji na putu.
Ova mješavina se pomoću druge mješavine antidota posve poništi (antagonizira) - te se pacijent već nakon 5-10 minuta nakon injekcije posve razbudi i započinje sa svojim normalnim aktivnostima.
Pritom treba svejedno napomenuti da probavni trakt kunića i glodavaca mora biti kontinuirano zaposlen i pacijenti NE povraćaju. Stoga se ovi pacijenti, kao i dosad, prije planiranog zahvata nikada ne smiju stavljati na tašte (uskraćivati im hranu). Pri svim zahvatima sa "donje strane" pacijenta, a tu spadaju uz operacije tumora na mliječnim žlijezdama i sl. također i kastracije, se pacijenti moraju držati najmanje 10 dana na novinskim papirima ili kuhinjskim ručnicima umjesto na uobičajenim podlogama - to ne izgleda lijepo, ali izbjegava infekcije operacijskih rana steljom.

Autor: vet. Sebastian Grossmann-Jonigkeit
Izvor: https://www.facebook.com/Tierarzt.Jonigkeit/posts/964738433546388:0
Dodatne informacije: http://www.mueller-heinsberg.de/html/narkose_nagetiere.HTM

Prije narkoze:

Kunići imaju probavu koja radi po principu da novo unešena hrana gura probavljenu van, stoga ih se ni pod koju cijenu ne smije držati na tašte, tj. uskratiti im hranu! Sve do same operacije, smiju jesti sijeno, te stoga u transporteru mora biti velika količina sijena. Vodu isto tako moraju imati na dohvat.

Poslijednji obrok svježe hrane bi trebao biti večer prije operacije, jer bi inače svježa hrana u želucu mogla početi "kuhati".

Kako bi se smanjio rizik od narkoze, tjedan dana prije narkoze bi trebalo pojačano hraniti svježu hranu bogatu C-vitaminom. Ako je operacija hitna, onda veterinar mora dan prije operacije dati injekciju C-vitamina.

Poslije narkoze:

Kunić bi se u svakom slučaju morao buditi kod veterinara, jer i u fazi buđenja može doći do komplikacija. Odgovoran veterinar nikada neće dati još narkotiziranog kunića da ga nosite kući. Kunić bi trebao biti posve budan.

Kunić bi se morao buditi ispod crvene lampe za grijanje, ili na toplom jastučiću, jer svoju tjelesnu temperaturu ne može regulirati dok je narkotiziran.

Toplinski jastučić bi morao i nakon operacije biti stavljen u nastambu, kako bi si kunić mogao sam odabrati toplinu ako mu ova paše.

Nakon operacije kunić smije odmah jesti, te je kod preuzimanja kunića pregršt sijena od velike važnosti.

Mnogi kunići su nakon operacije osjetljivi na svijetlost i izlaze iz zaklona tek kad je mračno. Kako bi im mogli pružiti priliku da se još i prije kreću po kavezu, trebalo bi jedan dio kaveza zamračiti i prekriti sa tamnom dekom.

Kontrola zdravlja

Simptomi

Posebnosti

Izbor veterinara

Pravila za odlazak veterinaru

Davanje lijekova

Operacija

Narkoza