Izbor partnera
Pri izboru partnera treba obratiti pažnju da si životinje karakterno dobro odgovaraju. Veličina kunića pritom ne igra nikakvu ulogu. I kunići raznih pasmina i veličina mogu sačinjavati harmonične grupe. Važnije je obratiti pažnju na njihov karakter, jer, dva jednako dominantna kunića neće tako lako živjeti složno, ali i dva submisivna kunića mogu dovesti do problema u grupi jer su po karakteru vrlo nervozni kada im nedostaje dominantni vođa. Ako je moguće, dobro promotrite kuniće i upoznajte njihove karaktere kako bi na vrijeme primjetili da li će si karakterno odgovarati ili ne.
Idealna kombinacija je kastrirani mužjak sa ženkom. Ova kombinacija je najprirodnija i najčešće stabilna za cijeli život. Parovi se lijepo slažu, međusobno se maze, čiste krzno jedno drugome i harmoniziraju u svakom pogledu puno složnije od istospolnih parova. Odrasle ženke su prilično dominantne pa bi zato mužjak morao biti stariji ili barem jednake starosti. Mlađeg mužjaka bi ženka koja brani svoj teritorij intezivno napadati i tjerati! Ni u kojem slučaju se ne bi smjelo držati nekastriranog mužjaka sa ženkom, jer, ne samo da u kratkom roku broj kunića naraste, već nekastrirani mužjak toliko proganja ženku da je ona pod stalnim stresom. Iz istog razloga nije preporučljivo držati nekastriranog mužjaka sa kastriranom ženkom. Kastracija kod mužjaka je puno lakši i jednostavniji zahvat nego kod ženke, ali i kastracija ženki ima mnoge prednosti, ako imate u blizini veterinara koji ima već dovoljno iskustva u kastraciji. Više o kastraciji pročitajte ovdje: Kastracija - što bi trebalo znati.
Dva mužjaka su moguća kombinacija, ali bi svakako morali biti kastrirani još prije spolne zrelosti.
Držanje dvije ženke nije uopće preporučljivo jer ženke postaju naročito agresivne kada uđu u spolnu zrelost, negdje između 4. i 8. mjeseca života. Tada postanu zagrižljive, teritorijalne, bore se za rang i stalno se napadaju što na kraju dovede do odvojenog držanja. Niti sestre, niti majka sa kćeri ne mogu stvoriti harmoničnu grupu - srodstvo ne igra nikakvu ulogu.
Odrasle ženke nije uopće preporučljivo združivati.
Da se kunići ne drže i ne združuju sa drugim vrstama, kao zamorčići, nije potrebno niti naglašavati - to je samo po sebi razumljivo!
Trenutak združivanja
Ako je moguće, kuniće je potrebno združiti što je ranije moguće. Mladi kunići ispod 4. mjeseca života se u pravilu jednostavno združe. Može se i mladog kunića združiti sa odraslim, ali su stariji kunići preopterećeni sa jako mladim i hrabrim kunićima, a mladi kunići se dosađuju u društvu sa starijim i već mirnijim seniorima. Idealno bi bilo združiti kuniće odprilike jednake starosti.
Nije preporučljivo združiti kunića mlađeg od 4 mjeseca sa starijim kunićem koji živi sam. Mladi kunići se starijima ne mogu suprostaviti i pri borbama za rang mogu biti teško povrijeđeni. Mlade kuniće se može integrirati u veće grupe, ali se u svakom trenu mora situacija držati pod nadzorom kako bi mogli pravovremeno intervenirati. Odrasle kuniće naučiti na novo društvo je teže, ali u principu izvedivo.
Karantena
Novi kunići bi u svakom slučaju, koliko god to teško padalo, barem 2 tjedna provesti u karanteni, osim ako ne dolaze iz azila u kojem su već proveli vrijeme u karanteni. Kunići iz nepoznatih uvjeta moraju nažalost u obaveznu karantenu od 2 tjedna. Za vrijeme karantene ne smiju imati međusobni kontakt i moraju biti prostorno odvojeni. Čak i ako kunić dolazi iz dobrih uvjeta može prenositi klice i bakterije kojih u Vašem okruženju nema. Osim toga, vrijeme karantene možete iskoristiti da bi upoznali novog pridošlicu. Za vrijeme karantene dobro obratite pažnju na sve eventualne simptome nekog oboljenja: da li je izmet normalnog oblika, da li je njuškica suha, da li se kunić ponaša normalno, da li je krzno gusto i sjajno, da li ima povrede ili promjene na koži, da li su oči bistre i nemaju iscjedak, i t.d. Na početku karantene se preporučuje 3 dana skupljati izmet i odnijeti veterinaru na kontrolu parazita - crvi, kokcidije, yersinije, klostridije i giardije.
Prostor za združivanje
Nikako se ne preporučuje novog kunića jednostavno ubaciti u prostor u kojem već živi Vaš kunić. Kada je nastamba manja, to će izazvati jako veliki stres. Za prvi susret se preporučuje kuniće upoznati na jednom nepoznatom, neutralnom prostoru, napr. kupaona ili hodnik. Taj prostor bi trebao biti dobro opremljen sa skloništima i mjestima na koja bi se kunić mogao povući, te biti najmanje 6 m2 velik. Nepoznat/neutralan zato, kako niti jedan kunić ne bi osjetio potrebu obrane teritorija. Prostor mora biti velik kako bi se kunići mogli na miru upoznati, ali i izbjegavati kad je to neophodno. U malim prostorima se kunići svakako brže upoznaju, ali im to predstavlja nepotrebni stres. Stres i strah tjeraju kuniće da se stisnu jedan uz drugoga, ili ih izazove u sukobe. Uski prostori su u pravilu kao arena: kunići se suprostave i moraju odmah izboriti za rang. Nemaju se šanse u miru približiti, onjušiti i bez stresa upoznati. Ako im ne možete pružiti neutralni teren, ogradite u stanu, na prostoru na kojem Vaš kunić još nije boravio, mjesto za upoznavanje. U tu svrhu su praktične sklopive ogradice.
Ako je prostor u kojem živi kastrirani mužjak barem 6m2 velik, onda mu se može u taj prostor staviti novu ženku. Ali ni u kojem slučaju nije pametno staviti kastrata u prostor od ženke, bez obzira koliko ovaj bio velik, jer ženke žestoko brane svoj teritorij i združivanje na teritoriju ženke je izuzetno teško.
U prostoru za združivanje morate imati skloništa koja imaju najmanje 2 izlaza. Praktičnima su se pokazale kartonske kutije kojima na suprotnim stranama izrežete vrata. Za kuniće su pogodne i etaže (katovi) i veliki tuneli od pluta kroz koje kunići mogu nesmetano protrčati. Nikada nemojte koristiti zaklone sa samo jednim ulazom! Ako po rangu niži kunić uđe u takav zaklon i dominantni kunić želi u njega ući, ovaj nema kamo, nego ravno prema njemu kako bi mu prepustio zaklon, a to dominantni tumači kao otvoreni izazov i borba je neminovna. Za svakog kunića morate imati barem jedan zaklon. Zakloni su važni kako bi se u njima kunići mogli bezbrižno odmoriti i osjećati zaštićenima. Na taj način mogu i izbjeći stalne konfrontacije sa stranim kunićem i malo mu se maknuti s puta.
Ovaj način združivanja traje nešto duže i vlasnici moraju imati strpljenja, ali za kuniće je znatno opuštenije od jednog "Crash-združivanja".
Crash-združivanje
Ova metoda združivanja je brža ali i puno stresnija za kuniće. Stavi ih se zajedno na uski neutralni prostor bez ikakvih zaklona i pusti da se kroz borbu dogovore za rang, dok se toliko ne umore da se iscrpljeni legnu. To je nažalost brutalnija metoda koju rijetko koji ljubitelj svojim ljubimcima želi priuštiti.
Odvajanje ogradom, postavljanje kaveza jedan uz drugi?
Kunići se prije združivanja ni u kojem slučaju ne bi smjeli ni vidjeti niti osjetiti. Kunići koji su do združivanja morali biti odvojeni (karantena) ne bi nikako smjeli biti u istom prostoru. Kunići ne smiju stajati u kavezima jedan do drugoga ili biti odvojeni ogradom. Na taj način se gomila frust, jer se vide i osjete, a nisu u mogućnosti izboriti se za rang, pa kada se onda jednom na otvorenom prostoru nađu, agresija je toliko nakupljena da obično združivanje završi neuspjehom. Kada se kunići ne slože, ne smiju biti držani jedan do drugoga. To za njih predstavlja preveliki stres.
Izuzeci:
Ponekad se naiđe na socijalno poremećene kuniće. Ovi su ili prerano od drugih odvojeni, ili su živjeli cijeli život sami ili su bili zlostavljani. Samo takvim kunićima može ponekad pomoći da ih se drži jednog pored drugoga ili odvojene sa ogradom kako bi se kroz nju upoznali. Ali, takvi slučajevi su zaista izuzeci i preporučuju se samo iskusnim vlasnicima.
Kada su kunići prije kastracije živjeli harmonično zajedno, tada ih ima smisla držati zajedno samo pregrađene ogradom kako bi se i dalje osjetili i vidjeli i ne bili usamljeni. Nažalost nisu svi veterinari spremni obaviti ranu kastraciju, pa smo prisiljeni kuniće koji su do spolne zrelosti živjeli zajedno, odvojiti, kastrirati i onda još držati odvojene za vrijeme kastracijske karantene. Tada je odvajanje ogradom smisleno. I u slučaju da je jedan kunić obolio i moramo ga odvojiti zbog specijalne prehrane ili kontrole, onda ga odvajamo ogradom ili stavljamo kavez u kavez kako se ne bi osjećao usamljenim, jer bi to značilo stres, a stres opet smanjuje imunitet.
Kako iznimke čine pravilo, ponekad je i metoda ograđivanja ogradom, ili kavez uz kavez uspješna metoda združivanja, kod kunića koji se inače uopće ne slažu i ne odgovaraju si karakterno, pa tjednima i dulje žive samo odvojeni ogradom, još uz to u premalim kavezima/nastambama i onda su zapravo prisiljeni živjeti zajedno na uskom prostoru, ali to nema smisla i nije nam u interesu združivati životinje koje se samo zbog okolnosti u kojima žive, podnose.
Priprema
Pri združivanju ne bi nikada smjeli biti sami. Samo u dvoje možete pravovremeno intervenirati kada se kunići žestoko dohvate. U dvoje je i lakše ocijeniti situaciju. Uzmite si dovoljno vremena, najbolje vikend ili barem 2 dana godišnjeg riskirajte u tu svrhu.
Prije nego kuniće stavite u neutralni teren, svuda postavite svježu hranu, nešto povrća i par poslastica. Hrana im skreće pažnju. Sijeno mora biti posipano na više mjesta, što više, to bolje, kako bi kunići u pauzama mogli grickati. Grickanje sijena ih oslobađa od stresa i opušta. Kunići počinju jesti i žvakati kada su preopterećeni sa nekom situacijom ili kad je napetost povišena. Sijeno im je onda i jedna vrsta terapije, stress management.
Nije preporučljivo pridošlicu natrljati sa urinom zaprljanim sijenom od domaćeg kunića kako bi poprimio poznati miris. Takva metoda nije nikad zabilježila neki uspjeh. Isto se tako ne koriste puderi, mirisi, parfemi, sprejevi i sl., što bi samo moglo biti otrovno za kuniće. Osim toga, mirisi iritiraju kuniće i to može izazvati dodatnu agresiju.
Oprez: prilikom združivanja kunići su prilično nečisti. Intezivno markiraju teritorij sa urinom i izmetom. Nakon združivanja se to opet smanjuje na normalu.
Ovako bi moglo izgledati združivanje:
Kada je karantena završena i neutralan prostor je pripremljen, stavite oba kunića istovremeno u njega. Može doći do različitih reakcija, a ovdje su neki primjeri:
- stariji, tj. domaći kunić trči za pridošlicom, vuče ga za krzno, stoji nakostriješen ispred njega i pokušava ga naskočiti
- novi kunić bježi, pokušava se obraniti ili sakriti
- novi kunić napada i pokušava dominirati
- ponekad je početak posve miran i kunići se ignoriraju. Drže se svaki svojeg kraja, grickaju i jedu te djeluju posve nezainteresirano za pridošlicu.
- ponekad združivanje prođe mirno - kunići se međusobno onjuše, lice i pozadinu. Najčešće se jedan kunić onda okrene i drugi ga kratko naganja. Ovo naganjanje može biti popraćeno režanjem, zavođenjem i najahivanjem.
- oba kunića se najahuju, ganjaju, dođe do kratke borbe, proganjaju se u krug
- idealno: kunići se intezivno onjuše i počnu međusobno čistiti uši i lizati si lice
Kad-tad će dominantiji kunić pokušati naskočiti drugoga. To se može desiti odmah ili tek za par dana.
Gore navedeno ponašanje je posve normalno i nije uznemiravajuće. Posve je normalno i da dominantna ženka naskoči mužjaka ili ga markira sa svojim žlijezdama na bradi, prije svega onda ako je bila već na tom prostoru i brani svoj teritorij. Isto će tako mužjak pokušati naskočiti ženku, a mirniji mužjaci će prvo dozvoliti ženki da im pokaže svoju dominaciju. Kod divljih kunića, mužjak se mora ženki vrlo oprezno približiti i koješta dozvoliti prije nego što smije useliti kod nje.
Čak i ako sve protekne divlje, glasno i prijeteće, leti dlaka i sl., nemojte se miješati, životinje moraju svoju borbu za rang provesti do kraja. Ova faza združivanja može potrajati od nekoliko sati do nekoliko dana. U to se vrijeme kunići svako malo proganjaju, zatim leže iscrpljeni u svojim zaklonima, da bi opet sve počelo iz početka.
Najčešće su vlasnici vrlo nemirni kada lete buseni dlake te se boje da će se kunići jako izgristi. Ali, najčešće kunići gube krzno zbog stresa i ono nerijetko leti na sve strane u velikim količinama, čak i ako se kunići nisu dohvatili. Upravo u vrijeme linjanja, ako tada vršite združivanje onda Vas količina krzna koje leti ne smije uznemiravati.
Uspješno združivanje
Tek kada se kunići dobro slažu u neutralnom prostoru, zajedno jedu, zajedno leže, međusobno se čiste i umivaju, možete ih slobodno pustiti po cijelom stanu.
Tako dugo dok se još na neutralnom terenu ganjaju, tuku i naskakuju, ne bi ih smjeli staviti u za to predviđeni prostor. U svakom slučaju kuniće ne smijete više niti odvajati - moraju ostati tako dugo na neutralnom terenu dok se ne slože.
Zajedno u nastambi
Nastamba je teritorij domaćeg kunića i može doći do svađa kada ih prebacite u nju.
Očistite buduću zajedničku nastambu temeljito od svih mirisa, zajedno sa kompletnom opremom. Koristite vodu pomiješanu sa octom. Prerasporedite predmete u nastambi, obavezno stavite svega po dva: dvije zdjelice, dvije pojilice, dva zaklona i t.d.
Kada su se na neutralnom terenu posve složili, u nastambu prvo stavite novog kunića kako bi je upoznao. Kada mu dodate udomaćenog kunića, možda će doći opet do divljeg naganjanja. Kunići koji su svoj rang već izborili, začas će se složiti u nastambi. Tek kada kunići kroz duži period mirno harmoniziraju, zajedno leže, međusobno se čiste i umiruju, smatra se da ste proveli uspješno združivanje. Ali, do onda može proći i više dana pa i tjedana!
Problemi
Ako se kunići ne slože, stalno dolazi do jakih borbi, djelomično i krvavih, onda bi ih trebali na najmanje dva tjedna posve odvojiti. U to vrijeme se ne smiju ni vidjeti ni osjetiti (različite prostorije). Nakon toga možete ponovo pokušati združivanje iz početka. Ako ni onda nije uspješno, smatra se kao propalo - kunići se ne slažu i nikad neće složiti - jednostavno si ne odgovaraju po karakteru.
Ako se mužjaci prekasno kastriraju, može doći do toga da se u pubertetu jako tuku i mora ih se odvojiti. Ako je već došlo do toga, onda se takvi kunići jako teško mogu i nakon kastracije združiti. Odvojite ih i prostorno jednog od drugog, kastrirajte oba mužjaka i pričekajte 8-10 tjedana do novog združivanja. U to vrijeme će se nivo hormona sniziti i mužjaci nešto smiriti. Ni u kojem slučaju se ne smiju u to vrijeme vidjeti ili nanjušiti - moraju biti u odvojenim prostorijama.
Ugrizi i rane
Manje ranice pri združivanju nisu razlog za odvajanje. Već i kod manjih upozoravajućih ugriza može doći do povreda, ali se one ne uzimaju za ozbiljno. Naročito na mjestima na kojima nedostaje zaštitno krzno, zubi lakše dohvate kožu i poteče krv - nos, oči, uši. Prije svega su uzgrizima izložene uši ovnolikog kunića. Ove povrede jako krvare, jer su uši kunića jako prokrvljene, ali su te povrede relativno bezazlene. Kada se na ranici napravila krasta, onda je obično ne treba medicinski obraditi, taman i ako se krasta na početku odlijepi. Ozbiljnije povrede su na vratu ili leđima, ili na bokovima. Ovi ugrizi su obično poslijedica jačih borbi za rang ili kada dominantni kunić još proganja i grize drugog. Ako kunić ima takve povrede, onda one više nisu bezazlene i lako je moguće da si kunići karakterno ne odgovaraju.
Razdvajanje kunića koji se bore
Ako su se kunići pri združivanju dohvatili u klupko i pokušavaju se međusobno dohvatiti za vrat, pritom reže ili su tako uzbuđeni da ih se više ne može odvojiti, onda ih morate eventualno Vi odvojiti. Nemojte ih nikada golim rukama pokušavati odvojiti! U žaru borbe oni neće razaznati da se radi o Vašim rukama te će Vas vrlo sigurno ujesti. Nemojte pak kuniće odvajati pri svakom manjem sukobu, intervenirajte samo onda kada situacija postane zaista ozbiljna. Najčešće ih je dovoljno prekinuti glasnim povikom ili pljeskom ruku - s obzirom da su oni plijen, instinktivno će na takvu smetnju reagirati i pobjeći. Ali ako su se kunići tako žestoko dohvatili da se više ni na takve smetnje ne puštaju, onda bacite ručnik na njih ili ih posipajte sa sijenom ili nekom mekanom hranom - to obično pomogne. Ali ako ni to nije pomoglo, onda ih pokušajte pošpricati sa malo vode. Koristite samo mlaku vodu i malo vode, jer kuniće ne valja smočiti do kraja - vrlo se lako mogu prehladiti. Možete pokušati i odvojiti ih sa komadom kartona koji ćete staviti među njih.
Najčešće pogreške
Združivanje je obično vrlo uzbuđujuće, i na to uzbuđenje reagiraju vlasnici vrlo ljudski - pritom čine greške koje združivanje odugovlače ili čak spriječe.
Ovo su najčešće pogreške:
Pogrešni zakloni - slijepe ulice
Sve kutije, kućice i drugi zakloni moraju imati obavezno najmanje 2 ulaza. Inače im to postaju zamke. Ako se jedan kunić u takav zaklon zavuče, drugi ga slijedi u njega, submisivni kunić ne može pobjeći i dominantni ga automatski napada jer mu se ovaj mora po rangu skloniti sa puta. Zato moraju svi zakloni imati dva ulaza/izlaza.
Jednako je važan i broj zaklona. Svaki kunić mora imati barem jedan zaklon u koji se može zavući i opustiti.
Pogrešno mjesto združivanja
Nerijetko se kuniće jednostavno zajedno ubaci u kavez ili pusti da se kreću po prostoru po kojem se kretao udomaćeni kunić. To ne može dobro završiti jer svaki kunić brani svoj teritorij. Stavljanje skupa u kavez obično završava u krvavim bitkama. Ženke kunića brane žestoko svoj teritorij i iz tog razloga se združivanje nikad ne izvodi na teritoriju ženke.
Sažaljenje - prekidanje združivanja
Sažaljenje je jedan od najvećih problema uopće. Vlasnik koji voli svoje ljubimce samo jako teško može podnijeti da se tuku i da je jedan u stresu, čuči u kutu sa nakostriješenim krznom. Mnogi vlasnici naprave grešku jer onda prekinu združivanje kako bi se stresirani kunić mogao odmoriti. To je fatalna greška jer kunići ne mogu svoju borbu za rang izvesti do kraja, već svaki puta započeti iz početka.
Takvi prekidi, nekad ih vlasnici odvoje i cijele noći jer ih je strah da će se "nešto desiti" dok njih nema, mogu u najgorem slučaju združivanje posve onemogućiti, jer takva odvajanja pa ponovna združivanja nagomilaju toliku agresiju u kunićima da ih se više uopće ne može smiriti kad su zajedno.
Pogrešni izbor partnera
Često se pokušava združiti ženke kako bi se uštedilo na troškovima kastracije mužjaka - to funkcionira izuzetno rijetko i ženke skoro nikad ne mogu živjeti harmonično.
Premladi partneri isto tako mogu značiti probleme.
Ni nekastrirani mužjaci se ne mogu za trajno združiti.
Zaključak
Združivanje može nekad trajati i više tjedana. Nemojte zaboraviti da je to u interesu Vaših ljubimaca i da će biti sretni ako više nisu sami. Čak i ako je združivanje za nas ljude brutalno - kunići nisu uvijek slatki i bezopasni ljubimci za kakve ih mi rado držimo.
|
